U Tuzli se ovih dana održava umjetnička radna akcija i likovna kolonija mladih umjetnika iz cijele Bosne i Hercegovine
Svojim radovima umjetnici žele pokazati kako kultura nema alternativu te kako se upravo kulturom treba nametati i boriti protiv kiča koji je zavladao u državi.
Tema ovogodišnje likovne kolonije je bunt, a umjetnici su slobodno i neograničeno mogli dočarati svoje emocije na platnu.
“Predstavila sam muškarca i ženu koji su u tom nekom protestu i djelo sam nazvala „Pobuna i bunt“. To mi je nekako bilo odgovarajuće za ovu temu. Koristila sam određenu paletu boja koja sugeriše taj čitav pokret i tu energiju”, pojašnjava Martina Rečić, Sarajevo.
“U meni bunt postoji, čini mi se, otkako sam se rodio. Ljudi bez bunta, nekako ne mogu da vide. Ne osuđujem ih, ali moramo svi taj bunt ispoštovani na neki način. Ne destrukcijom već kvalitetnim radom”, smatra Mirsad Hadžiefendić, UG „Oblik“ Tuzla.
Taj rad može biti i na vlastitoj koži.
“Mislim da je tatoo art na svakom čovjeku neka vrsta vizuelnog identiteta njegovog. Tako da ovaj komad moje ruke, odnosno, ove jedne cjeline, govori o meni, prije svega da sam Bosanac”, tvrdi Mirza Smajlović, Visoko.
Ovakvi događaji su korisni za promociju mladih umjetnika te zajednički rad.
“To je super prilika da se upoznamo, ostvarimo kontakte i naravno planiramo dalje neke saradnje”, navodi Maida Garić, Banovići.
“Po meni je najbolje to što smo se malo umrežili, malo bolje mi mladi umjetnici iz Sarajeva, Tuzle, Mostara…Uvijek je lijepo sarađivati sa ljudima koji se nečim sličnim bave”, ističe Dino Primorac, Mostar.
Kako umjetnici uopšte danas opstaju u BiH i mogu li živjeti od svog rada?
“Da bi imali neku stabilnu budućnost, taj posao mora dolaziti od širih masa. Veliki problem u suštini je nezainteresovanost kod nas mladih ali i starijih. To se može primijetiti na svim ‘eventima’ kao što su recimo izložbe”, kaže Rečić.
“Pola svog života do sada sam ljubitelj tatoo arta i to je bio moj put kako da opstanem na ovom svijetu kao umjetnik. Ali prije svega ja sam slikar i to najviše volim biti, ali da živim od toga, još nisam našao način”, otkriva Smajlović.
Ovi mladi ljudi smatraju da likovnih, muzičkih i drugih umjetničkih radionica treba biti što više, kako u velikim centrima tako i u manjim sredinama gdje društveni domovi zjape prazni i neiskorišteni.
“Jedino na taj način mi našu BiH možemo popraviti i vratiti na bolje mjesto. Okruženi smo kičom, molovima, šopingcentrima. To je previše”, zaključuje Hadžiefendić.
“Kada oni nama bodu oči turbofolkom i nargilama, možemo i mi kistovima, pjesmama, poezijom i tako nekim lijepim stvarima”, dodaje Primorac.
Umjetnici pokazuju da imaju talenta i volje za stvaranje, ali poručuju da budžeti za kulturu moraju biti veći u BiH jer su trenutno sramotni. Država više novca izdvaja za stranke i političke skupove, nego za likovne kolonije.
(Izvor: N1/Autorica: Nataša Tadić)