UNESCO je 17. novembra 1965.godine proglasio 8. septembar Međunarodnim danom pismenosti.
Ovaj praznik prvi je put obilježen 1967.godine.
Njegov je cilj istaći važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društva.
Svake godine na ovaj dan UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanje odraslih na globalnom nivou.
Obilježava se širom svijeta.
Od pokretanja obilježavanja Međunarodnoga dana pismenosti, šezdesetih godina prošloga stoljeća, pa do danas, shvatanje pojma pismenosti kontinuirano se razvijalo i mijenjalo kako su se mijenjale i društvene, političke, znanstvene, tehničke i druge okolnosti. Osnovno shvatanje pismenosti prvenstveno podrazumijeva kompetencije u području čitanja i pisanja, a ponekad i računanja. Iako se precizna definicija pismenosti razlikuje od zemlje do zemlje, danas ona obuhvaća mnogo više te vrlo često, uz vještine pisanja, čitanja i računanja, uključuje i osposobljenost za čitanje s razumijevanjem, vještine komuniciranja, znanja stranih jezika i korištenja savremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, osposobljenost za rješavanje problema, vještine i spremnosti za timski rad, prihvaćanje drugih i drukčijih te osposobljenost za trajno učenje. Prevladava i shvatanje da pismenost nema jednu, već više dimenzija (npr. čitalačka, dokumentacijska i numerička pismenost), koje ne moraju biti jednako razvijene. Isto tako, osim opće pismenosti, govorimo i o raznim drugim vrstama pismenosti (informatička, matematička, znanstvena, metodološka, ekološka itd.).
Pojam pismenosti u razvijenim državama Europe sve se češće veže uz pojam ključnih kompetencija. Ovdje se radi o temeljnim znanjima i vještinama koje su prepoznate kao preduvjet cjeloživotnom učenju, kompetencijama što ih je potrebno steći tokom inicijalnog obrazovanja za uspješno učenje tokom ostatka života. Ako pismenost shvatimo kao nešto što je nužno za bilo kakvo daljnje napredovanje u nekomu društvu, tada izazovi globalizacije, sve brže promjene u društvu i ekonomiji te pojava novih tehnologija, ukazuje da puka vještina čitanja i pisanja nije dovoljna.
UNESCO, organizacija koja je pokrenula ovu inicijativu, ističe kako je pismenost temeljno ljudsko pravo kao i temelj za cjeloživotno učenje. Pismenost je apsolutno nužan preduvjet društvenog i osobnoga razvoja te se potencijal pismenosti za transformaciju života ljudi ne može precijeniti. Za pojedince, porodice i društva ona je instrument osnaživanja koji pozitivno utječe na zdravlje, prihode i odnose sa svijetom. Pismenost u svim svojim dimenzijama donosi korist pojedincu i društvima, utječe na rast samopouzdanja, osnažuje za individualnu i kolektivnu akciju, oslobađa kreativnost i osposobljava za kritičku refleksiju stvarnosti. Također, političke i kulturne koristi te koristi u područjima poput obrazovanja, ekonomije, očuvanja zdravlja, reprodukcije i ravnopravnosti polova jasno su vezane uz podizanje razine pismenosti. Pismeno društvo je dinamičko društvo, društvo gdje se aktivno razmjenjuju ideje i vode rasprave. Nepismenost je, pak, prepreka boljem životu te čak može voditi porastu isključivosti i nasilja
Jasminko Razić