U vrlo kratkom vremenskom periodu supružnici Nihad i Nafija Dervišević iz Dubnice kod Kalesije obolili su od teških bolesti. Nihad je nezaposlen, na birou je, a svojevremeno je bio pripadnik Armije R BiH.
U svojoj ispovijesti navodi:
“Moj slučaj je veoma delikatan. Poslije preležane prve faze korone s kraja oktobru 2020. godine, supruga je obolila od karcinoma bronhija i pluća, kasnije je to i metastaziralo na više mjesta. Sve što je bilo u mojoj moći preko rodbine, komšija i prijatelja ja sam nabavljao, da bih pripomogao da se to ne širi i da bi došlo do poboljšanja. To su razni alternativni preparati, koji su koštali puno. U tom periodu supruga je dobivala terapije koje su bile dostupne u našim bolnicama u Tuzli. Ciklusi hemoterapija od kojih nije bilo koristi, zatim tablete pod imenom erlotinib 150mg. Te su tablete odobrene kada sam odnio uzorak tkiva na patologiju u Sarajevu. Poslije nekoliko paklica tih tableta stanje se pogoršalo. Metastaziralo je na kosti. Prekinut je i taj tretman i određeno pet dana zračenja na radioterapijama, gdje smo čekali oko dva mjeseca da je pozovu zbog neispravnosti aparata za te svrhe…”, navodi Nihad Dervišević i nastavlja:
“Nakon zračenja određena joj je terapija Gemzarom, zvana monoterapija. Nije bilo ništa bolje samo još više je metastaziralo. Zadnje što je primila na našoj onkologije su Vepesid tablete. Uz sve to je mjesečno dobijala tkz. zometu zbog metastaza na kostima. Stanje kod supruge je bilo veoma loše. Metastaze su buknule na više mjesta. Vidio sam da ljekari dižu ruke od daljeg liječenja. Poslati smo na palijativno odjeljenje… Supruga je naglo počela gubiti kilažu, opala joj kosa, nije mogla jesti, teško je disala.. Bili smo prepušteni sami sebi i dragome Bogu. Ljekari su učinili ono što su smatrali da treba i ono sa čim su raspolagali. Ja sam još u prvoj fazi liječenja kada je metastaziralo, tražio i drugo mišljenje. Tako da sam suprugine nalaze i cd-ove preko predstavništva turske bolnice Acibadem sa sjedištem u Tuzli poslao i dobio besplatno drugo mišljenje od doktora iz Acibadema”, kaže on i navodi:
“Tu je stajalo šta bi sve trebalo da se uradi i koja terapija da se koristi. Cijene su bile izražene u eurima. Pokazao sam to doktorici pred sam početak konzilija ,međutim doktorica mi je rekla da se to plaća i da mi to nemamo na listama, tako da to mišljenje uopšte nije uzeto u obzir. Još tada je rečeno da mora trošiti tablete Tagrisso koje stalno variraju sa cijenom i veoma su skupe. Samo da se sada vratim na ovaj dio kada nemaju više nikakvih terapija za moju suprugu. Ni sam ne znajući šta dalje jer nisam htio ostaviti suprugu bez ikakvoga liječenja i nade ta život, odlučio sam preko jedne humanitarne organizacije iz Sanskog Mosta pokrenuti apel za prikupljanje novčanih sredstava za odlazak u Tursku na dodatne preglede…Uspio sam u toj namjeri u roku od mjesec dana. Pošto smo sve to uvezali sa bolnicom u Turskoj Medipol Mega isplanirali sve kako treba i otišli tamo. To je bilo ove godine. Otišli smo polovicom aprila, a vratili se polovicom maja mjeseca. Turski ljekari su uradili sve pretrage, uključujući i ponovnu biopsiju, kao i gensku analizu. Pronašli su još metastaze na mozgu i urgentno odradili nekoliko zračenja da se ne šire. Tu su mi opet potvrdili da mora trošiti ove ciljane tablete Osimertinib(Tagrisso 80 mg). One su preko 4000 eura paklo za 28 dana. Cijena varira od apoteke do apoteka. Rekao sam turskom ljekaru da nemam toliko novca da kupim te tablete jer sam potrošio na put, stanovanje, hranu i preglede oko 15 000 eura. Predložio mi je u tom momentu jeftinije tablete Iresa 250 mg one su oko 700 eura paklo. Rekao je da proba njih, a ako ne bude koristi u roku mjesec, dva da ih odmah prekine i da mora trošiti ove Tagrisso koje su joj određene po genskoj analizi. Tako je i bilo. Kada smo došli trošila je ove jeftinije za koje je rekao da nije siguran da će pomoći. Nisu ni pomogle… Otišli smo ponovo kod naših onkologa da im kažemo da smo bili u Turskoj i donijeli one nalaze na uvid… Imala je taj dan da primi tu infuzionu otopinu sa zometom. Dok je primala infuziju bilo joj je zlo, počela se gusiti i dobila bolove u predjelu glave. Taj dan je ostala u bolnici i tu bila 20 dana. Dolazio sam svaki dan i vidio sam da joj doktori ne daju neke šanse da će preživjeti. Bila je na kisiku, nije mogla takoreći ni da hoda bez tuđe pomoći još je dodatno smršala jer joj želudac zbog svih tih anomalija slabo primao hranu. Bolilo je… U međuvremenu sam preko apela nabavio tu jednu famoznu kutiju tableta. Odnio sam u bolnicu, međutim doktori su rekli da oni ne znaju o tome lijeku i njegovim specifikacijama, tako da sam ja sam po svom nahođenju supruzi počeo davati tablete. Jedna tableta dnevno, poslije ručka sat vremena. Otpustiti su je iz bolnice, a nisu htjeli ni jednu riječ napisati u otpusnici, da je bila u Turskoj, ni šta su turski doktori preporučili da troši. Doktorica mi je kazala da ne mogu oni to unijeti u otpusnicu jer nas nisu oni uputili u Tursku. Znao sam da nas neće uputiti zato sam išao preko apela jer Ministarstvo zdravstva, i ne znam više ko neće da snosi troškove za liječenje pacijenata u Turskoj, a ne žele ni da slijede ni njihove preporuke, da ne bi išlo na teret zdravstva. Pokušao sam te troškove refundirati, bar neki dio. Dobio sam odbijenicu u kojoj se kaže da moram imati pismenu suglasnost ljekarskog konzilija, što ja nisam imao jer nas oni nikada ne bi ni poslali. Od tada do danas moja supruga troši evo četvrtu kutiju Tagrisso tableta. Prvu sam uzeo pomoću rodbine, prijatelja, komšija, a ove tri kutije mi donirala humanitarna organizacija Pomozi.ba. Za te ljude samo riječi hvale. Bolje rade posao nego Savjet ministara Bosne i Hercegovine. Neka ih dragi Bog nagradi za sva dobra djela. Otprilike da će me opskrbiti tim lijekom skoro do nove godine. Do sada su donirali oko 15 000 eura za ove tablete”, kaže Nihad Dervišević.
Njegov apel ide ka svim nivoima vlasti i nadležnim instutucijama da se pacijentima, poput njegove suptuge, iznađe mogućnost trajnog finansiranja kupovine lijeka ili uvrštavanje na esencijalnu listu lijekova.
“To je jedino što tražim od države. Lijek za nastavak života moje supruge jer ja sam ne mogu finansirati njegovu kupovinu, a plašim se da i humanitarne organizacije u bliskoj budućnosti neće moći jer imaju previše zahtjeva od drugih ljudi za različite namjene. Meni je dijagnosticiran karcinom glasnih žica. Prošle godine imao sam tri operacije i uklonjena mi je jedna glasna žica. Prošao sam 30 dana zračenja, redovno idem na kontrole i nadam se da se karcinom neće vratiti. Imam i hroničnu opstrukciju bronhija i pluća, ali šta da radim, život ide dalje. Moj apel se odnosi na moju suprugu. Ne tražim ništa drugo osim tih famoznih tableta koje koristi. Za mene će se pobrinuti familija i prijatelji, ali su troškovi njenih lijekova ogromni. To je moja životna priča, tragedija, koju nikom ne bih poželio. Na žalost mi smo dva onkološka pacijenta koji se bore protiv opake bolesti, ali nadamo se pomoći nadležnih institucija i dobrih ljudi”, rekao je na kraju Nihad Dervišević.
Njegov kontakt broj telefona je: +387 61 650 166