Aktuelne vijesti

7 razloga zašto posjetiti Gradačac

Zašto posjetiti Gradačac je grad sa bogatom historijom, skrivenim...

Uvezivanje radnog staža kao uslov za penzionisanje radnika – .

Vlada TK je danas prihvatila Informaciju za uvezivanje radnog...

U CROPS-u boravi 20 korisnika, njihov program pokazuje rezultate –

Datum:

Ovisnost o narkoticima i psihoaktivnim supstancama je sveprisutniji problem, iako nerijetko, zbog mnoštva drugih problema, padne u sjenu pa se o njemu dovoljno ne govori. No, tu je i sve više uzima maha. Provjerili smo kako ga prepoznati, kako se boriti i može li se iz te vrste ovisnosti izaći, piše Federalna.ba.

Ovisnost o narkoticima nije problem samo jedne osobe. Problem je to cijele porodice, bez obzira na to koji član je ovisnik, posljedice snose svi. Stručnjaci kažu da se pozadina problema u većini slučajeva može prepoznati upravo u lošim odnosima s porodicom, ali bez obzira na to, kada problem postoji, porodica je ta koja ga mora uočiti i djelovati.

“Porodica će primijetiti to promjenom ponašanja kod mlade osobe. Recimo, narušit će se red spavanja, koncentracija, smanjit će se komunikacija s okolinom, osobe mnogo manje komuniciraju s roditeljima i, prosto, dogode se promjene u određenim obrascima ponašanja”, objašnjava psihoterapeutkinja Alma Tihić.

Tako ovisnici bijeg od depresije, anksioznosti i stvarnog svijeta pronalaze u psihoaktivnim supstancama. Jednom kada ovisnost zaživi, iz nje je teško izaći, ali nije nemoguće. U Centru za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama u Lukavcu, u kojem trenutno boravi dvadeset korisnika, kažu da njihov jednogodišnji program odvikavanja i resocijalizacije pokazuje rezultate.

“Svjedočimo velikom broju naših korisnika koji su završili program i vratili se u porodicu. Nedavno smo bili u jednoj takvoj posjeti u Sarajevu, korisnik se vratio u porodicu, na posao, supruzi i djetetu”, navodi Mevludin Joldić, direktor Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama Lukavac.

No, iza toga stoje posebno osmišljene terapije kojima korisnici dobrovoljno pristupaju. Razgovori sa stručnjacima, prihvatanje problema i rad na njegovom rješenju, radno-okupacione terapije i mnogi drugi načini oporavka u čijem središtu je emocija kroz koju ovisnik prolazi.

“To zahtijeva veliku stručnost, posvećenost, profesionalnost i inovativnost, velike zalihe ljubavi prema čovjeku”, ističe Joldić.

Zbog toga je važno da se na ovisnika ne vrše represivne mjere nego da mu se pruži podrška i razumijevanje. Posebno onda kada pokaže želju za izlječenjem.

“Svako od njih se suočava s emocijama, i negativnim, od otuđenja, usamljenosti, tuge, depresije, jer sam proces izlječenja je jako trnovit i težak”, naglašava somatopetkinja prof. dr. Edina Šarić.

Iako je potreba za ovakvim ustanovama velika, na području Tuzlanskog kantona osim ovog, više ne postoji nijedan. Situacija nije bolja ni u drugim kantonima gdje postoji jedan ili nijedan centar, a liste čekanja su sve duže. Pitanje je koliko se može čekati na izliječenje, piše federalna.ba.


tuzlainfo.ba

Koliko je koristan ovaj članak?

Kliknite na zvjezdicu da biste je ocijenili!

Prosječna ocjena / 5. Brojanje glasova:

Još uvijek nema glasova. Ocijenite prvi!

Pošto vam se svidio članak molimo da ga podijelite

Podijelite ga s prijateljima!

Žao nam je što vam se nije svidio sadržaj. Možete li nam reći zašto?

Pomozite nam da unaprijedimo sadržaj!

Recite nam kako možemo unaprijediti ovaj sadržaj

Najnovije vijesti