Dešava se u arhitekturi, u umjetnosti, u literaturi i poeziji čak, da neka vrata budu motiv i autorski izazov. Otkad je vijeka i svijeta vrata su bila inspiracija i literarni motiv pjesmama i pjesnicima. Ali da vrata, i to ne obična kućna vrata, nego ulaz u jednu seosku džamiju, postanu simbol i zaštitni znak toga mjesta i put i putokaz u neko davno vrije, rijedak je slučaj. A eto dešava se. E upravo takva jedna vrata, o kojima će danas biti riječ simbol su jednog mjesta- sela Babunovac nadomak Srebrenika. Na šta bi ličio život i svijet da nije senzacija? Vrata, o kojima će biti riječ ne služe samo da ljudima vjernicima otvore prostor za molitvu, otvore i zatvore džamiju, nego su i sinonim i putokaz u prošlost Bosne, putokaz i opomena da smo narod slojevite povijesti. I da podsećanja na tu daleku prošlost nije mahanaa nego privilegija. I da je nipošto ne smijemo prezirati. Jer “Preziranje prošlosti ili je neznanje ili strah” smatra jedan umni talijan Ugo Ojetti. Za ovu njegovu misao vezuje se i naša današnja tema, koja bi se patetično mogla nazvati i “Legenda o jednim džamijskim vratima”. Radoznalost nas ipak, vodi u selo Babunovac, u Sjeveroistočnu Bosnu, u okolinu grda Srebrenika, do džamije i džmijskih vrata, koja čućemo nisu samo obična vrata i koja svojom slojvitom zanimljivošću nisu slučajno povod i inspiracija za današnji tv vremeplov.
Ulazna vrata, jedan su od najuočljivijih i neprepoznatljivijih arhitektonskih elemenata na objektu i važan detalj svake arhitekture, pa i sakralne. Vrata mogu biti i prva stranice neke nepoznate povijesti i vremena. Čak i odraz kulture življenja, čovjekova odnosa prema svijetu i individualnih potreba pojedinca. Vrata su tako i pčetak i kraj priče o ljudima koji su s njima živjeli ili žive. Jednu takvu priču ispričaće nam vrata sa stare džamije, nadomak Srebrenika. Ponekad, vrata mogu biti važnija i od samog objekta, kome pripadaju. Džamija je zbog dotrajalosti srušena osamdesetih godina proteklog stoljeća, a sama vrata datiraju iz 1850. godine. Restauraciju ulaznih vrata sa stare džamije u Babunovićima je uradila grupa ljudi koji su udružili znanje, vještinu, kreativnost,odlučnost, upornost, posvećenost projektu, istraživačku strast, entuzijazam i iskren nijet da završeno dobro i plemenito djelo podijele sa drugim ljudima. Na početku, to su bila dva krila starih zapuštenih vrata koje je načeo zub vremena. Vrata je po predanju uradio majstor,umjetnik Alibegović, iz Doborovaca. Po nekima, opet, majstor je bio iz Sladne, a opet neki kažu da je bio iz Brijesnice. Kažu, čak, da je vrata majstor Alibegović donio u vreći, te ih na licu mjesta sastavio. Taj majstor je bio toliko vješt i precizan da je i obrade koje su zahtijevale preciznost i strpljenje radio sa sjekirom-bradvinom (bradvom).
Priče o čudesnoj vještini majstora Alibegovića su se prenosile sa koljena na koljeno, i kao što obično biva s narodnim kazivanje mijenjale su svoj sadržaj i smisao, dorod je dodavao i mijenjao po svojoj volji i ukusu. Jedna od tih priča kaže da je vješti majstor za opklade sjekirom polovio zrno pšenice, i njome sjekao nokte i to sve ″zamahom iza ušiju″. Eto, taj majstor je napravio ulazna vrata sa dva lučna krila , te lukom iznad krila, koji je bio integrisan u dovratnik. Krila vrata urađena su, od uglavnom, tvrdog drveta sa gvozdenim kovanim baglamama, zvekirima, klinovima raznih veličina i bravom.
Aplikacija sa arabeskama je iz segmenata, koji su tako precizno urađeni i sastavljeni da se između njih nije mogao provući ni žilet. 2 Krila vrata su baglamama spojena za dva direka koji su bili i dovratnici, ali i dio drvenog skeleta džamije. Preko tih direka, praga i nadvratnika su, kao i na krilima, postavljene obloge sa arabeskama. Vrata su sastavljena čak od oko 900 dijelova, od drveta i gvožđa. I uz to, ali sasvim malo i tkanine. Dakle, segmenti aplikacije su najvjerovatnije doneseni u dvije malo duže vreće, sastavljeni na licu mjesta pa su onda obojeni. Za spajanje elemenata aplikacije i drugih elemenata vrata majstor je koristio kovane klinove raznih dužina. Sitniji elementi su zakivani manjim klinovima bez glave. Prije zakivanja, svi elementi aplikacije su tutkalom zalijepljeni za nosivi dio krila vrata. Kada su svi dijelovi vrata sastavljeni pristupilo se bojenju. Stari majstori su za svoje potrebe ljepila sami pravili od materijala, koje su im u neposrednom okruženju bili na raspolaganju, kao što su kosti, životinjska koža, prirodne smole i slično..Najčešće su bili prirodnog porijekla (pigmenti), od minerala i biljaka.Nije bilo lako dobiti lijepe i žive boje, pa su stoga pigmenti i bili skupi. Na desnom krilu, u lijevom vrhu umjetnik je izrezbario ispis na arapskom jeziku, u kome se navodi jedno od lijepih Allahovih imena (Et-Tevvabu-Onaj koji prima pokajanje).
„Pristupili smo poslu na jedan inženjerskih način da to snimimo, konstruisali smo jednu prostu mašinu, dali kooridnate i uradili tehničku dokumentaciju. Jedna od faza bila je nanošenje boje koja nas je usmjerila na dodatnu majstorsku logiku. Imperativ nam je bio sa jednim vratima predstavi kolorit bosanskog ćilima. Na mjestu sagrađene džamije nalazila se rijeka, gdje u proljeće sve probehara, ozeleni, pogled sa mjesta babunovačke džamije duši oduška daje u ukupnoj ljepoti srebreničkog kraja“, priča nam Nusret Dumanović, autor projekta obnove vrata.
Gotovo svi lementi na vratima su ogrinalni, uključujući i zvekire, ispod zvekira, nalazila se jedna crvena tkanina koja je bila u fazi raspadanja. Nju smo jedino zamjenili. U početku su bila sačuvana krila vrata, dovratnik sa lukom. Urađena je tehnička dokumentacija, graditelji iz tog vremena nađeni su ti dijelovi koji su se umjetnici tog doba složili sa već postojećim cjelinom“
U brojnim društvima, osim simboličke uloge, imaju i snažnu statusnu i komunikacijsku ulogu. Stoljećima su nas vrata babunovačke džamije pozivala da uđemo u vjerski svijet. O tome koliko važnu ulogu u našoj kulturi imaju otvaranje i zatvaranje vrata te prolazak kroz njih, govori i naš jezik. Brojne mudre poslovice i izreke oslanjaju se upravo na simboliku ulaza i izlaza koji označavaju kraj i početak životnih razdoblja, kao i naše odluke, prilike i čežnje. Koja ćemo vrata u svom životu otvoriti, koja ćemo zatvoriti ili ostaviti zatvorena? Mnoga će dugo godina ostati odškrinuta… Ulazna su vrata i element kojim svoje priče raščlanjujemo u poglavlja. Kada su otvorena, veselimo se novim prilikama, a kada su zatvorena, odvajaju nas od prošlosti.
„Sva vrata i ono oko vrata što je urađeno ima višestruki značaj i za pojedince i za džemat ali i Tuzlanski kanton. Uporedno radilo se istraživanje o historiji sela, džemata i izgradnje stare džamje. Način na koji se gradila i zaključci do kojih se došlo su značajni. Graditeljski standardi, primjenjena graditeljske prakse ukazuje na jedan stepen razvijenosti zanata. Način na koji su se radile kuće i pomoćni objekti. Materijali su bili isti ili slicni sa materijalima sa kojima danas radimo. Iz toga se da zaključiti da su kakvog imovnskog stanja su bile džematlije, koliko su bili pismeni, obrazovani. Kakvi su bili vjernici, sve su ovo i napravili vjernici, to je
puno šira slika od swamih vrata. Vrata su iz nekog razloga bila puno bogatija i odudarala su od džamije. To su bila tipska vrata džamija sa drvenom munarom i krovom. Majstori, kaligrafi, ono što je sa vratima selo dobilo može ponudititi i drugima jer objavljenje činjenice mogu koristiti i drugim entuzijastima da krenu u slične avanture ili poduhvate istražuju.“, pojašnjava nam Nusret Dumanović, autor projekta obnove vrata.
Očuvana vrata babunovačke džamije u sebi nose tragove mnogih tajni., ona odražavaju izgled ali i bude sjetu nekadašnje veličanstvene građevine, drvgene džamije kakvih je sve rjedje. Nije rijetkost naići danass na mnoga vrata u raspadanju, a s kojima sigurno nestaje i mnogo tajni koje će s njima bespovratno nestati. Srećom, evo brižljivošću ljudi i osjećajem za vrijednost, vrata na ovoj džamij su sačuvana i obnvljena a s njima tragovi vremena koje je daleko iza nas.