Zanati, koji su bili preteča industrijske proizvodnje u savremenom dobu sve manje su popularni, iako su nam u svakodnevnom životu itekako potrebni. Dobrog majstora za bilo kakvu popravku u kući sve je teže naći, a svakom od nas često zatreba usluga obućara i krojača.
Potrebe za njima očigledno ima, ali je sve manje onih koji se odluče i posvetiti tom poslu, te od njega zarađivati za život. Tako je u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i Tuzli gdje je registrovanih krojačkih obrta sve manje i manje.
Zašto je to tako, može li se živjeti od krojačkog zanata i ko se njima bavi, odgovore smo potražili u dva tuzlanska krojačka salona, Izetinom „Izi-štepu“ i Grozdninoj „Romani“.
Izeta navodi kako je prvobitno kod kuće sebi povremeno sužavala neku odjeću, pravila posteljine i zavjese, da bi je njena najbolja prijateljica pozvala da se zaposli kod nje u krojačkom servisu. Tu je radila pet godina i naučila dosta toga.
– Kod nje sam baš dobro ispekla zanat – priča nam Izeta Glumčević.
Izeta se po ulasku u krojačke vode dodatno školovala za krojača kako bi upotpunila svoje znanje i vještine, te je u razgovoru sa mužem zaključila da želi napraviti samostalan korak i pokrenuti vlastiti krojački servis u kojem je vidjela mogućnost da osigura lijepu i sigurnu budućnost za svoju kćerku.
Krojački salon Romana osnovan je prije 17 godina kao plod Grozdanine vlastite ideje i sredstava.
– Kupila sam kućnu mašinu za šivenje od prijateljice koja je odselila iz Bosne. Htjela sam svoje slobodno vrijeme pretvoriti u nešto korisn – govori nam nam Grozdana Djedović i prepričava i navodi kako je prvo počela raditi za sebe i prijatelje, a ubrzo i ostale. Iskustvo i znanje je preraslo u profesionalni poziv u salonu koji je nazvala po njenom ocu Romanu.
Priče o počecima krojačkog servisa IZI-Štep i krojačkg salona Romana su različiti ali su im svakodnevnica i cilj isti. Obje krojačice daju sve da njeguju i očuvaju svoj zanat, rade kvalitetno ono što vole, te u konačnici svojim radom obezbijede uslove za normalan život.
– Broj mušterija zavisi od količine posla. Kada ima previše posla, nove mušterije termin mogu dobiti kroz sedam do deset dana, bez obzira da li je u pitanju štopanje, zamjena rajfešlusa, sužavanje ili proširivanje odjeće, šivenje paravana i zavjesa ili neke druge prepravke – kaže Izeta Glumčević, ističući da se nerado sjeća perioda pandemije korona virusa, u kojoj je posao spasila jedna gospođa za koju je u tom periodu pravila zaštitne maske od platna.
I salon Romana ima svoje stalne mušterije za koje se rade prepravke, a ima i onih novih koji dolaze većinom po preporuci i za koje se šiju nove stvari.
– Obim posla ovisi o godišnjim dobima jer se mijenjaju potrebe mušterija. U zadnje vrijeme bilo je dosta prepravki ali i potražnje za šivenje svečanih haljina za maturu, vjenčanja i druge svečanosti – kaže Grozdana, koja ne šije mušku i svakodnevnu odjeću.
– Muška odjeća ima totalno drugačiji princip i način rada. Nisam se nikada zauzimala za izradu odjevnih predmeta za muškarce – ističe ova krojačica.
Cijena šivenog proizvoda zavisi od obima posla, tipa materijala i koliko izrađivanje odjevnog predmetu iziskuje vremena. Danas, u odnosu na period od prije 20 godina krojački zanat nije na nivou na kojem je bio kada se govori o isplativosti.
– Ranije se ako radiš maksimalno, moglo nešto i stvoriti, kupiti nova mašina i dodatno uložiti u posao. Sada je to čisto samoodržavanje. Da nema s vremena na vrijeme poticaja za obrtnike od različitih nivoa vlasti teško bi mogli obnoviti sredstva za rad. U dva navrata sam dobila sredstva koja sa, koristila za novu mašinu, stol za peglanje i druge stvari koje ne mogu kupiti od dnevnih pazara koji idu u za materijale i sve ono što nam treba u svakodnevnom radu – kaže Grozdana Djedović.
Izeta navodi kako se od ovog zanata može zaraditi jedna prosječna plata od oko 800 KM, ali da sve zavisi koliko radiš.
– Posao bi se mogao i proširiti, ali za to trebaju dodatna ulaganja ili i kvalitetna radna snaga. Nova radnica ne mora biti iskusna, već da ima dobru volju i želju za učenje. Ja sam spremna ih obučiti, mada ljudi bježe od krojačkog zanata, jer smatraju da je težak u odnosu na ono koliko zaradiš – kaže Grozdana Djedović.
Ukoliko vam trebaju krojačke usluge, želite neku brzu prepravku ili unikatnu novu haljinu, naša preporuka su ove dvije vrijedne krojačice iz Tuzle.
Krojački servis IZI-štep (Bulevar) je otvoren tokom radnih dana od 07:00 h do 17:00 h, a krojački salon Romana (Stupine) od 08:00 h do 16:00 h, te subotom od 08:00h do 12:00h. Najlakše ih je kontaktirati puten brojeva 061 938 777 (IZI-ŠTEP) i 062 100 349 (ROMANA). /Tuzlainfo, A. Mulahusejnović/